Naslovna / Ljepota prirode / Izletnićka crtica
Izletnićka crtica

Izletnićka crtica

  

Okić-  Park Žumberak

Magistralna cesta Zagreb – Karlovac, skretanje Klinča Sela – desno na semaforu – smjer Novo Selo Okičko. Pored autobusne stanice ostavljamo automobil i krećemo pješice širokom šljunčanom cestom. Nakon 5 minuta, s lijeve strane vidimo napuštenu kapelicu a mi idemo označenom stazom, desno prema Okiću.

Pitoreskni ugođaj, 17.siječnja, šumom se širi ugodan miris i pjev ptica a uho uživa u žuborenju potoka. Ne zadugo, jer na skretanju prema Okiću zastajemo  zapanjeni tužnim prizorom čovjekovog prezira prema prirodi.

Nakon nekoliko minuta balansiranja i provlačenja kroz žbunje stižemo do lijepe šumske staze. Raj za oči i dušu. Jaglaci, visibabe, božikovina, širokolisna veprina, crnocrveni kukurijek, potočnica i potom na teško pristupačnoj uzvisini prelijepi bijeli kukurijeci.

Svaki cvijet plijeni svojom jednostavnošću i ljepotom. Ogoljeno drveće i žuto šumsko lišće ukrašeno  prvim vjesnicima proljeća budi u meni ushićenje i neopisivu ljubav prema prirodi. Još prije godinu dana mislila sam kako se više nikada neću moći penjati strmim šumskim stazama i uživati u šumama. Zvuči pomalo patetično ali u trenutku shvatite koliko vam je to važno. Sjetite se onog savršenog osjećaja sklada, ono kada je sve tako jednostavno, dobro i stvarno. Ono kad ništa viđeno ne može zasjeniti trenutak susreta s biljkom, drvetom, stazom, mirisom, kamenom… Posebno je i kad taj doživljaj dijelite s dragim ljudima….

Iznenada, uz prve kapi kiše, ugledamo uzvisinu s košnicama za pčele na desnoj strani i ‘čekom’ za životinje na lijevoj strani. Zaputila sam se prema šumi pored košnica. Na žalost,  neću s vama moći podijeliti trenutak kada sam u šumi ugledala srnu. Ipak, to mi se čini pravednom nagradom za penjanje i fotografiranje prelijepih bijelih kukurijeka. Više od kukurijeku

Ako slučajno čitate ovu moju izletničku crticu, znam da vam  kao i meni, ne pada na pamet branje šumskog cvijeća a osobito ugroženih vrsta poput božikovine, širokolisne djeteline i kukurijeka. Preostaje nam jedino, zajedno se angažirati i  osvjestiti i druge o potrebi zaštite šumskog bilja.

Kako je kiša počela padati vratili smo se prema Novom Selu Okićkom. Prema utvrdi Okić (495 m) ili barem do planinarskog doma Dr. Maks Plotnikov krenuti ćemo prvom prilikom.  Veseli me što ću proći stazom koja je dobila ime po Dragojli Jarnević, hrvatskoj planinarki i alpinistici, prvoj ženi koja se je popela južnom stranom na Okić i to bosa.

Brdo preplavljeno  smećem, gumama, madracima i vrećama. S obzirom da smo na putu od Klinča sela do Novog sela Okičkog vidjeli 4 kompleta lijepo poredanih kontejnera za razvrstavnje otpada, nadam se da će se i ova slika uskoro promijeniti i da će mještani ovog prelijepog krajolika i sami nešto poduzeti da zaštite ljepotu u kojoj prebivaju. Mi,  ljubitelji njihovih  šuma i proplanaka svakako ćemo ih podržati i pridružiti se uklanjanju ovog zastašujućeg prizora.

Komentari nisu dopušteni

Povratak Na Vrh